Prahistorija Bosne i Hercegovine obuhvata izuzetno dug period, s dokazima o ljudskom prisustvu koji sežu unatrag sve do paleolitske ere. Ovaj drevni period, poznat i kao Staro kameni doba, obilježava početak ljudske prošlosti i proteže se sve do kraja posljednjeg ledenog doba.
Arheološki zapis regije pruža fascinantni uvid u raznolike kulture koje su naseljavale ovo područje tijekom milenija. Od prvih tragova pećinskih ljudi, te neolitskih poljoprivrednika, preko brončanodobnih ratnika, do željeznodobnih Ilira, Bosna i Hercegovina bila je dom brojnim zajednicama koje su ostavile svoj neizbrisivi trag na kulturnom i historijskom pejzažu regije.
Svaka od ovih kultura donijela je svoje jedinstvene tehnologije, umjetnosti i običaje, oblikujući tako bogatu i slojevitu tapiseriju prahistorijskog života. Kroz proučavanje ovih drevnih kultura, možemo bolje razumjeti kako su naši preci živjeli, radili i stvarali svijet oko sebe.
Upravo je ta duboka povezanost s prošlošću ono što čini proučavanje prahistorije Bosne i Hercegovine tako fascinantnim. Svaki arheološki nalaz, bilo da je riječ o kamenoj alatki, keramičkoj posudi ili brončanom nakitu, pruža nam dragocjeni uvid u živote ljudi koji su živjeli na ovim prostorima prije nas.
Dakle, prahistorija Bosne i Hercegovine nije samo priča o davnim vremenima; to je priča o nama, o našem mjestu u svijetu i o trajnoj vezi koju dijelimo s našim prahistorijskim precima. To je priča koja se nastavlja pisati svakim novim otkrićem, svakim novim pogledom na drevne predmete i svakim novim razumijevanjem naše zajedničke prošlosti. Uživajte u čitanju ovog kratkog pregleda nakon kojeg će, u buudćim člancima, uslijediti detaljnija analiza.
Sadržaj
Paleolit
“Paleolitsko doba, poznato i kao Staro kameni doba, najraniji je period ljudske historije. Proteže se od stvaranja prvih kamenih alatki od strane hominina prije otprilike 3,3 milijuna godina do kraja pleistocena oko 10.000. pr. n. e. Ovo doba karakterizira razvoj najprimitivnijih kamenih alatki i obuhvaća više od 99% ljudske tehnološke prethistorije.
U Bosni i Hercegovini, Paleolitsko doba obilježeno je najstarijim paleolitskim spomenikom u jugoistočnoj Europi, urezima u Badanjskoj špilji blizu Stoca u Hercegovini. Veliki primjer je “Konj”, sačuvan u fragmentima i datiran oko 14000. – 12000. pr. n. e.
Paleolitsko doba dalje se dijeli na tri razdoblja: Donji paleolit, Srednji paleolit i Gornji paleolit.”
Donji Paleolit
Donji paleolit, najstarije razdoblje paleolita, obuhvata vrijeme od prvog korištenja kamenih alatki od strane hominina prije otprilike 3,3 milijuna godina do kraja Donjeg paleolita prije otprilike 300.000 godina. Glavni stanovnici tijekom ovog perioda bili su rani hominini, uključujući vrste Australopithecus i rane Homo vrste.
Srednji paleolit
Srednji paleolit, poznat i kao Srednje starije kameno doba, obuhvata razdoblje od otprilike 300.000 do 30.000 godina unatrag. Obilježava se pojavom Neandertalaca te prvih dokaza o praksama pokopa i zajedničkom lovu u grupama.
Na sjeveru Bosne, srednji paleolit predstavljen je nizom arheoloških nalazišta na otvorenom, dok su na jugu uglavnom pronalažena pećinska naselja unutar kojih su stanovnici boravili.
Gornji Paleolit
Gornji paleolit, poznat i kao kasni stariji kameni vijek, proteže se od otprilike 50.000 do 10.000 godina unatrag, označavajući pojavu anatomski modernih ljudi i dominaciju Homo sapiensa. Ovo razdoblje obilježeno je značajnim napretcima u ljudskoj tehnologiji, umjetnosti i kulturi, uključujući razvoj složenijih alatki te stvaranje ranih oblika umjetnosti poput slikanja po špiljama i figurina.
Zaključno, paleolitsko doba predstavlja ključno razdoblje u ljudskoj historiji, označavajući početak ljudske tehnološke inovacije i kulturnog razvoja. Arheološki nalazi iz ovog doba, posebno u regijama poput Bosne i Hercegovine, pružaju vrijedne uvide u način života naših ranih predaka te njihove interakcije s okolinom i međusobno.
Neolit
Neolitsko doba, poznato i kao mlađe kameni doba, označilo je značajnu promjenu u ljudskoj historiji, prelazak od malih, nomadskih skupina lovaca-sakupljača prema većim, poljoprivrednim naseljima i ranoj civilizaciji. Neolitsko razdoblje je značajno zbog megalitske arhitekture, širenja poljoprivrednih praksi i upotrebe obrađenih kamenih alatki.
U Bosni i Hercegovini, neolitsko doba karakterizira zanimljiva mješavina mediteranske i panonske kulture. Hercegovina je bila pod utjecajem impresokeramike s zapadnog Mediterana, što se vidi u Zelenoj špilji kod Mostara, Čairi kod Stoca, Lisičićima kod Konjica i Peć Mlinima kod Gruda. Ljudi su tada živjeli u špiljama ili jednostavnim naseljima na vrhovima brda.
Na gornjem toku rijeke Bosne i u sjeveroistočnim dijelovima Bosne (Obre I kod Kakanja), ljudi su živjeli u drvenim kućama uz rijeku. U ovoj kulturi vidimo utjecaje iz jadranskih kultura na jugu i Starčevačke kulture na sjeveroistoku. Originalni izrazi Kakanjske kulture su keramički lonci na četiri noge, nazvani rhyton. Možemo ih pronaći i u Danilo kulturi na hrvatskoj obali. Zbog tih predmeta, Kakanjska kultura se smatra dijelom široke skupine neolitskih populacija koje su slijedile kult životne snage (od sjeverne Italije, Dalmacije i Epira do Egeja). Novija literatura ipak ne izdvaja kakanjsku kulturu kao zasebnu, već kao dijelom butmirske kulture nazvane po eponimnom nalazištu pored Sarajeva, Butmiru.
Butmirska kultura je prepoznatljiva po finoj glaziranoj keramici i raznovrsnim geometrijskim dekoracijama (često spirale). Figure iz Butmira su jedinstvene skulpture oblikovane rukom; glave su gotovo poput portreta s istaknutim dijelovima tijela.
Većina naselja potječe iz kasnog neolita i pripada tri skupine: Hvar-Lisičić (Lisičići kod Konjica, Peć Mlini kod Tihaljine), Butmir (Butmir, Okolište, Obre II) i Vinča (Gornja Tuzla, Varoš kod Koraja, Kalošević na Usori, itd.).
Zaključno, neolitsko doba u Bosni i Hercegovini bilo je razdoblje značajnog kulturnog i tehnološkog razvoja, s pojavom jedinstvenih kultura poput Kakanjske i Butmirske. Ove kulture, sa svojim prepoznatljivim stilovima keramike i obrascima naseljavanja, pružaju fascinantan uvid u pretpovijest regije.
Eneolit (bakarno doba)
Eneolitsko doba, poznato i kao doba bakra ili Halkolitsko doba, faza je u razvoju ljudske kulture između neolitskog i brončanog doba. Karakterizira ga upotreba bakra i kamenih alatki, pojava poljoprivrede, osnivanje stalnih naselja i nastanak složenih društava.
Nažalost, postoji ograničena informacija dostupna o eneolitskom dobu u Bosni i Hercegovini. Arheološki zapis za ovo razdoblje nije tako bogat ili dobro proučen kao za neolitsko i bronzano doba. Međutim, poznato je da su tijekom eneolitskog doba ljudi na ovom području počeli koristiti bakar uz kamen za izradu alatki i oružja, što predstavlja značajan tehnološki napredak.
Eneolitsko razdoblje u Srednjoj Balkanskoj regiji, koja uključuje Bosnu i Hercegovinu, karakteriziraju značajne kulturne i tehnološke promjene. Te promjene uključuju razvoj novih vrsta keramike i uvođenje novih praksi ukopa, odražavajući rastuću složenost društvenih struktura.
Dodatna arheološka istraživanja u Bosni i Hercegovini mogla bi pružiti više svjetla na ovo intrigantno razdoblje pretpovijesti. Eneolitsko doba predstavlja ključni prijelaz u ljudskoj historiji, označavajući početak upotrebe metala i postavljajući temelje za naprednije civilizacije brončanog doba.
Bronzano doba
Bronzano doba u Bosni i Hercegovini, razdoblje obilježeno razvojem bronzanih alatki i oružja, predstavlja značajan napredak u tehnologiji i društvenoj organizaciji. Tokom ovog razdoblja, naselja u Hercegovini izgrađena su kao citadele, domaćim nazivom “gradina”. Nasuprot tome, u Bosni su prevladavale nekropole s kamenim tumulima. Ove utvrđene naseobine i grobni humci pružaju vrijedne uvide u društvene strukture, vjerska vjerovanja i prakse ukopa tog vremena.
Jedna od ključnih karakteristika ovog razdoblja bila je izrada brončanog oružja, ukrašenih ploča, ravnih ogrlica i fibula, sve ukrašeno specifičnim geometrijskim stilom urezanog ornamenta. Ova složena metalna obrada sugerira visok stepen vještine i umjetničkog izraza, ukazujući na postojanje specijaliziranih obrtnika i složenih društvenih struktura. Osim toga, ovi artefakti također upućuju na prisutnost opsežnih trgovačkih mreža putem kojih su se ti predmeti distribuirali. Raznolikost nalaza iz groblja Kopilo u središnjoj Bosni, na primjer, ukazuje na nadregionalne kontakte ove populacije.
Arheološka istraživanja otkrila su prisutnost lokalnih izvora bakrovog rude, koji su vjerojatno korišteni u proizvodnji ovih brončanih artefakata. To sugerira da regija nije bila samo potrošač bronzane robe već i značajan proizvođač, doprinoseći širokoj brončanoj kulturi u Europi.
Zaključno, bronzano doba u Bosni i Hercegovini bilo je razdoblje značajnog kulturnog i tehnološkog razvoja. Arheološki nalazi iz ovog razdoblja, posebno karakteristični brončani artefakti i utvrđena naselja, pružaju fascinantan uvid u pretpovijest regije. Oni naslikavaju sliku društva koje nije bilo samo tehnološki napredno, već i bogato kulturnim i umjetničkim izrazom. Ovo razdoblje postavilo je temelje za civilizacije koje će uslijediti, oblikujući tijek povijesti u ovoj regiji.
Željezno doba
Željezno doba u Bosni i Hercegovini označilo je značajan napredak u tehnologiji i društvenoj organizaciji, karakteriziran povećanom upotrebom željeznih alatki i oružja. Ovo razdoblje približno odgovara vremenu između otprilike 1200. pr. n. e. i 200. pr. n. e. Iako se specifični detalji o Željeznom dobu u BiH mogu razlikovati jer arheološka istraživanja nastavljaju otkrivati nove informacije.
Srednjobosanska kulturna grupa, koja je postojala tijekom Željeznog doba, može se podijeliti u četiri faze: • Faza 1: Od sredine 11. do 8. stoljeća pr. n. e. • Faza 2: Od 750/725. do 625/650. pr. n. e. • Faze 3 i 4: Trajale su od 625/650. do 450. pr. n. e. Ove faze karakterizirale su velike fortifikacije poput onih u Lašvi, Kiseljaku i na Sarajevskom polju.
Iliri su bili autohtono stanovništvo zapadnog Balkana, uključujući teritorij današnje Bosne i Hercegovine. Igrali su značajnu ulogu u Željeznom dobu, a njihova kultura često se povezuje s arheološkim ostacima ovog razdoblja. Naselja Željeznog doba u BiH obično su bila utvrđena naselja, smještena na brdima ili drugim obrambenim pozicijama. Ta su mjesta služila kao središta društvenih, ekonomskih i političkih aktivnosti.
Najznačajniji tehnološki napredak Željeznog doba bio je široka upotreba željeznih alatki i oružja, što je označilo promjenu u odnosu na prethodno brončano doba, koje je bilo karakterizirano upotrebom brončanih predmeta u te svrhe. Arheološki nalazi uključuju različite vrste keramike s karakterističnim oblicima i ukrasima koji se mogu koristiti za identifikaciju različitih kulturnih faza unutar Željeznog doba.
Prakse ukopa varirale su tijekom Željeznog doba. U nekim slučajevima, pojedinci su pokopavani u tumulima ili humcima, često uz pratnju grobnih dobara poput keramike, nakita i alatki. Priroda ovih ukopa može pružiti uvide u društvenu hijerarhiju i kulturna vjerovanja. Zajednice Željeznog doba sudjelovale su u mrežama trgovine i razmjene, olakšavajući kretanje roba, ideja i tehnologija između regija. To je doprinijelo kulturnoj raznolikosti i razmjeni materijalne kulture.
Iako specifični detalji o vjerskim vjerovanjima u Željeznom dobu u BiH mogu biti izazovni za utvrđivanje, neki simboli i artefakti sugeriraju povezanost s duhovnim praksama. Arheološki nalazi poput figurica i ritualnih predmeta mogu pružiti tragove o vjerskim i simboličkim elementima.
Željezno doba u Bosni i Hercegovini odvijalo se unutar šireg povijesnog konteksta promjena u tehnologiji, društvenoj organizaciji i interakcijama s susjednim kulturama. Regija je bila dio šireg kompleksa zapadnog Balkana, a interakcije s susjednim kulturama utjecale su na lokalne razvoje. Važno je napomenuti da će daljnja arheološka istraživanja možda pružiti nove uvide u Željezno doba u Bosni i Hercegovini, precizirajući naše razumijevanje tog razdoblja i njegove važnosti u širem kontekstu europske pretpovijesti.
Istraživanja groblja Kopilo u središnjoj Bosni pružila su prve uvide u prakse ukopa iz brončanog i željeznog doba na ovom dijelu Europe. Ukupno je dokumentirano 46 grobnica, a raznovrsnost nalaza ukazuje na nadregionalne kontakte ove populacije. Zaključno, Željezno doba u Bosni i Hercegovini bilo je razdoblje značajnog kulturnog i tehnološkog razvoja. Arheološki nalazi iz ovog doba, posebno karakteristični željezni artefakti i utvrđena naselja, pružaju fascinantan uvid u pretpovijest regije.
Iliri
Iliri su bila skupina indoeuropskih naroda koji su nastanjivali zapadnu Balkanski poluotok u antičko doba. Oni su činili jednu od tri glavne paleobalkanske populacije, zajedno s Tračanima i Grcima. Teritorij koji su Iliri naseljavali kasnije su grčkim i rimskim autorima postali poznati kao Ilirija. Oni su identificirali teritorij koji odgovara većem dijelu Albanije, Crne Gore, Kosova, velikom dijelu Hrvatske i Bosne i Hercegovine, zapadnom i središnjem dijelu Srbije, te nekim dijelovima Slovenije između Jadranskog mora na zapadu, rijeke Drave na sjeveru, rijeke Morave na istoku i Ceraunskih planina na jugu.
Iliri su pripadali indoevropskoj skupini koji su se pojavili na zapadnom dijelu Balkanskog poluotoka oko 1000. pr. n. e., što se podudara s krajem bronzanog doba i početkom željeznog doba. Nastanjivali su veći dio tog područja tijekom barem sljedećeg milenija. Prema bosanskohercegovačkom arheologu i povjesničaru Alojzu Benaču (1914-1992), etnička osnova iz koje su se razvili proto-Iliri i kasniji Iliri oblikovala se tijekom željeznog doba kada su ljudi s istoka počeli migrirati na područje Balkana.
Kultura drevne Ilirije počinje se razlikovati sve jasnije tijekom srednjeg brončanog doba, posebno na kraju kasnog brončanog doba. Keramika kao tipičan element karakterizirana je širokom upotrebom oblika s dva izbočena ručka s ruba, kao i ukrasima geometrijskih motiva. U to vrijeme su osnovana prva utvrđena naselja. Lokalna metalurgija proizvodila je različite vrste oružja na temelju egejskih prototipova s razrađenim umjetničkim oblicima. Glavni alati bili su sjekire lokalnih tipova “Dalmato-Albanski” i “Shkodranski”, kao i južni tip dvostruke sjekire. Duhovna kultura također se izražavala ritualom ukopa s humcima (tumulima) u kojima su pronađeni bogati materijali arheoloških artefakata.
Zaključno, Iliri tokom željeznog doba bili su značajna kulturna i društvena skupina na zapadnom Balkanskom poluotoku, uključujući Bosnu i Hercegovinu. Njihov utjecaj i naslijeđe vidljivi su u arheološkim nalazima, od utvrđenih naselja do složenog metalnog obrta i praksi ukopa. U rimskoj historiji će zauvijek ostati poznati po nevjerovatnom otporu pruženom prilikom osvajanja ovih prostora kao i po dobro poznatom batonovom ustanku kojeg su rimljani jedva ugušili.